Tamna magistrala

"e;Visak"e; ili "e;manjak"e;, kako vec hocete, koji ovu poeziju cini tako uvjerljivom, upravo i nastaje u sudbinskome procijepu izmeA u potkulture kao bivse globalne rebelijanske energije i njezine euforije i hrabrosti da se uvijek vidi i ono sto je nimalo uljepsana istina vlastitoga zivota i vlastite sinkronije kada zavjese padnu. I duhovit i euforican i potresan i ranjiv moze u stihu biti samo netko tko poeziju pise ne da bi se ovako ili onako dodvorio kulturi s velikim K koja ce ga poslije ocinski pomaziti po manje usijanoj glavi, nego netko tko ne zna drukcije zivjeti nego podijeliti se s, pa makar i uvijek izmastanim, Drugima. Jedino taj fantazam ne da, zapravo, da cijeli svijet postane globalna palanka u kojoj se isto uvijek pazari za isto, bilo gdje i bilo kada.